Kao stranac u svome gradu
neki tuđi ljudi meni dušu kradu
sjene daleke što noćima me prate
kada požele da me kući vrate

Kao skitnica u ulici sna
nitko me nezna, to nisam ja
nitko ne primjećuje moje lice
sve oko nas samo su skice

Kao stranac napuštam grad
ove zidine bola i tuge
odlazim u okove druge
prošlost napuštam nema je više
kad zatvorim oči sve se briše

Kao skitnica odlazim
ostavljam sjećanja da ih kradu
svoju snagu ulažem u neku novu nadu
ponjet' ću papir, slova nek dišu
da i ovo srce dobije novu priču

kutak stvarnosti - Diseño de A. Zambrana, adaptando una plantilla de Blog and Web