Kao stranac u svome gradu
neki tuđi ljudi meni dušu kradu
sjene daleke što noćima me prate
kada požele da me kući vrate
Kao skitnica u ulici sna
nitko me nezna, to nisam ja
nitko ne primjećuje moje lice
sve oko nas samo su skice
Kao stranac napuštam grad
ove zidine bola i tuge
odlazim u okove druge
prošlost napuštam nema je više
kad zatvorim oči sve se briše
Kao skitnica odlazim
ostavljam sjećanja da ih kradu
svoju snagu ulažem u neku novu nadu
ponjet' ću papir, slova nek dišu
da i ovo srce dobije novu priču
Postoji jedan svijet drugačiji od svih
postoji jedan nikad ne napisan stih
postoji sve što srce želi a nema
postoji neka nedokučiva shema...
Postoji jedan život koji bi mogao stati
ako se duša svemu zainati
postoji svjetla i tamna strana života mog
uopće se ne isplati bježati od tog...